Author, journalist and TV personality Nick Pope used to run the British Government’s UFO project at the Ministry of Defence. Initially sceptical, his research and investigation into the UFO phenomenon and access to classified government files on the subject soon convinced him that the phenomenon raised important defence and national security issues, especially when the witnesses were military pilots, or where UFOs were tracked on radar.

While working on the MoD’s UFO project Nick Pope also looked into alien abductions, crop circles, animal mutilations, remote viewing and ghosts. He is now recognised as a leading authority on UFOs, the unexplained and conspiracy theories. He does extensive media work, lectures all around the world and has acted as presenter, consultant or contributor on numerous TV and radio shows.

Nick Pope lives in California.

Nick Pope 2
1. Did UK’s M.o.D. and UK’s Government ever officially acknowledged existence of UFOs?

While the UK Government denies having (or being aware of) any evidence that extraterrestrial life exists, they have previously said that they “remain open-minded about the possibilities”. And if one looks at the Ministry of Defence (MoD) intelligence assessment on UFOs colloquially known as Project Condign one finds the following quote: “That UAP [Unidentified Aerial Phenomena] exist is indisputable. Credited with the ability to hover, land, take-off, accelerate to exceptional velocities and vanish, they can reportedly alter their direction of flight suddenly and clearly exhibit aerodynamic characteristics well beyond those of any known aircraft or missile – either manned or unmanned”. The report was skeptical that the UFO phenomenon was extraterrestrial in origin, but the quote is an extremely important admission, nonetheless.

2. Scientists every day discover new, potentially habitable planets – are we on a brink of “New Space era”?

As our technology gets more sophisticated, our knowledge of the Universe expands. The next generation of space-based telescopes, coupled with increasingly powerful radio telescopes, may lead to the discovery of extraterrestrial life. If there’s life out there – perhaps even other civilizations – ours is likely to be the generation that finds them. One important factor here will be other nations, such as China, playing an increasingly important role in the space program. But perhaps the key point is the extent to which venture capitalists and technology billionaires are playing a bigger part in the space program, with organizations such as NASA in danger of being left behind. Accordingly, the new Space Race is likely to be a race between corporations and not between nations.

3. What’s your opinion on “conspiracy theories” regarding the existence of so called “Area 51” and “S4” bases? Could they be real?

I don’t think anybody disputes that these bases exist. Area 51, for example, is where many iconic aircraft such as the U2, SR-71 and the stealth fighter and stealth bomber were developed and test-flown. The real question, of course, is whether any of the other rumours about such bases are true: in other words, is this where the US Government has the remains of crashed extraterrestrial spacecraft, which are being studied and, perhaps, reverse-engineered. I don’t know the answer to that question, but now that Area 51 is so well-known, any such extraterrestrial technology has probably been moved elsewhere. In other words, the real question isn’t what’s going on at Area 51, but what’s going on at Area 52, Area 53 and Area 54.


4. We are all witness to massive presence of UFO / Alien themes in movies and TV series – are UFO’s now part of our culture?

UFOs are part of pop culture and have been since the early Fifties, when Hollywood movies such as The Day the Earth Stood Still propelled the subject into the public consciousness. The X-Files is probably the best modern day example of how the UFO phenomenon is firmly established in our culture, as is the extent to which UFO and alien imagery is instantly recognizable and used in video games, advertising campaigns, on T-shirts, mugs and a vast number of other products. In other words, this UFO and alien imagery is something that everybody is familiar with: not just UFO researchers and science fiction fans, but the general public, irrespective of whether they are believers in UFOs or skeptics.

5. In your opinion, what’s the one UFO case that would be “100% proof” of their presence on Earth?

I don’t think that any UFO case provides us with 100% proof of an extraterrestrial presence on Earth. For 100% proof one would need an artefact that could be verified as extraterrestrial by scientists, both in terms of its function and in terms of isotopic analysis (such as that conducted on meteorites) that could prove the object had not originated on Earth. While no UFO case I’ve seen constitutes 100% proof, the Rendlesham Forest incident is probably the most compelling case we have in evidential terms. It’s certainly a better case than Roswell, even though Roswell is better known. The Rendlesham Forest incident is a ‘perfect storm’ of a UFO case and contains just about every element that makes a case convincing: the UFO was tracked on civil and military radar; it wasn’t just a ‘lights in the sky’ case but involved an actual landing; there were multiple witnesses, most of whom were military personnel, including the Deputy Base Commander of RAF Bentwaters/Woodbridge, Lieutenant Colonel Charles Halt; the UFO left physical trace evidence, including burn marks on the trees and radioactivity levels that were assessed by MoD scientific and technical intelligence specialists as being “significantly higher than the average background”; and there are government documents confirming all these aspects of the case. Even the skeptical investigators at the MoD failed to find any conventional explanation for the sightings. This case was the subject of my bestselling book Encounter in Rendlesham Forest, co-written with the two military witnesses at the heart of the incident, John Burroughs and Jim Penniston.

6. Does mainstream media pays enough attention to UFO subject?

In recent years there has been greater mainstream media engagement with the subject of UFOs, but there is still some way to go. One positive story has been the declassification and release of the MoD’s UFO files. Because I used to work on these files (indeed, I wrote many of them!) and because I now work as a broadcaster and journalist myself, I’ve become the public face of this story, writing features for numerous national newspapers and giving literally hundreds of TV, radio, newspaper and magazine interviews. For the most part this story has been told in a straightforward, factual way, with the overall tone of the coverage being either neutral or positive. More generally, I have no difficulty in writing positive features about UFOs and getting them into some of the world’s biggest newspapers. But more can be done. There is still a story here that hasn’t been told. So while, for example, I have written an op-ed for The New York Times about UFOs, it would be good to see a major series of in-depth articles in The New York Times or The Washington Post, examining the subject and challenging the authorities as thoroughly as Bob Woodward and Carl Bernstein did with the Watergate scandal.

7. Did you heard about any cases of UFO’s crash landing in former Yugoslavia and Balkan area? There are many reports that under President Tito, during 1970’s, there were 3 Cylinder UFO’s shot down and fell into Adriatic Sea.

I confess that I know very little about UFO sightings in the former Yugoslavia. In part this was because when I was working for the MoD, my remit was to investigate UK sightings only. More generally, the language problem is a barrier to the exchange of information between English-speaking and non-English-speaking researchers. I only visited the region once, in around 2004, when I went to Kosovo on MoD business unrelated to UFOs and I heard nothing about this subject during my time in Pristina. I have had occasional communication with a couple of people in the former Yugoslavia who have told me that President Tito knew something about UFOs, but I have had no confirmation of this from any official sources.

8. For end of this interview, can you say when will mankind meet Alien species (if ever will)?

I don’t know if or when humanity will first encounter extraterrestrials, but if they’re out there I suspect, as I said earlier in the interview, that ours will be the generation that finds them. Of course, there are many variables here. It’s one thing to find microbial life on Mars or Europa, or even to pick up a radio signal from another civilization many lights years away; It’s quite another thing to actually encounter extraterrestrials, e.g. in a visitation. Given the distances and difficulties involved in interstellar travel I suspect that direct encounters are less likely, but who knows? Maybe there are ways around the apparent barrier posed by light speed, and if not, there’s nothing to stop sentient machines from travelling the galaxy at sub-light speed in such a way that does not violate the laws of physics as we currently understand them. So, if we do encounter extraterrestrials face-to-face, perhaps the most likely scenario is that we’ll encounter artificial intelligence, as opposed to biological life.

Ivan Trajkovic,

journalist and editor



Sofijazz & Elliot Mason, concert in Novi Sad



Serbia is snowed in this week, and that didn’t stop jazz enthusiasts of the region from looking forward to Sofija Knezevic`s and Elliot Mason`s another masterful jazz performance. Sofija and Elliot are just finishing their Europe run and have decided to end it with a performance in Serbia, this time the concert will be held in Novi Sad, that is known for great jazz and the great Novi Sad Jazz Festival.

Both Sofija and Elliot have performed in Novi Sad before and are very much looking forward to coming back. “ I was recently deciding about where to perform for Christmas when we go back, and my first two choices were Novi Sad and Kikinda, and I am really glad we were able to do it, because a lot of our audience comes from Novi Sad to hear us when we are performing in Belgrade, this time we will be delighted to come to them and share some great music and energy” – says young Sofija also known by her artist name Sofijazz.

Only 25 years old, and already an extremely successful artist, this young woman has traveled all over the world performing and teaching. She is writing her book on vocal technique, and the hugely popular book of jazz arrangements of Serbian children songs and nursery rhymes. Sofija has just recorded the first half of her album in one of the best recording studios in the world with some of the New York greats including the drummer of legendary Charlie Haden, Rodney Green, Orlando Le Fleming on bass and Wynton Marsalis`s piano player Dan Nimmer. Within the selections picked out for the performance in Novi Sad, you will enjoy a few songs from this recording as well.

Ms. Knezevic also just returned from her tour in Middle East, where she spent around a month performing, including her 3 week residency as the main artist at the Jazz at Lincoln Center club in Doha, Qatar.

Sofija also did another collaboration with director Igor Simic and you can hear her in his new movie “Our Guardians”, the movie that appeared at the Berlin Film Festival and Cannes Film Festival.

The other half of the band and Sofija`s life partner Elliot Mason is one of the greatest jazz trombonists of this generation. He is a part of Wynton Marsalis` band, and has played with some of the biggest names in music including Chick Corea, Wayne Shorter, Kenny Garrett, Aretha Franklin, Cosby, Stills and Nash and many others. He is also currently working on his new album, that will feature many incredible guests as well.

You shouldn’t miss this performance if you are in Serbia, especially if you are already in Novi Sad, without a doubt they will surprise you with their musicianship, versatility and creative sensibility. This time they will be joined by a trio of great jazz artists from Serbia: Aleksandar Bahun on piano, Fedor Ruskuc on bass and Pedja Milutinovic on drums. The concert will be held at the local venue Firchie Think Tank, on January 8th, at 10pm.

Comtrade – IT partner of CERN



” To be part of the team in search of “God’s particle” is biggest success for Comtrade so far. We have been selected to be among only ten IT companies in the world who cooperate with CERN ” – said Veselin Jevrosimovic, President of the Comtrade Group.

Comtrade officially joined CERN Openlab as part of the support for the research program of the Large Hadron Collider Particle accelerator. CERN Openlab is a unique public-private partnership to accelerate the development of advanced solutions for the LHC community worldwide, but also for general scientific research. Through this open laboratory, CERN is working with leading ICT companies and research institutes.

Important research that CERN enables worldwide depend on how quickly and how easily researchers can access a huge amount of data which are created every day. We are proud members of the CERN Openlab and impatient to through expertise and experience provide maximum support to researchers and more efficient access to data from  the LHC. Comtrade is a leading provider of IT infrastructure solutions that include storage, systems management, network management and creating applications. Comtrade has proven its expertise in various industries, through advanced technology that enables customers and IT proffesionals more efficient operation and more successful business. With more than 1,000 software engineers, Comtrade is one of Europe’s leading providers of IT solutions and partner of leading global companies such as Microsoft, HP, Oracle, F5 and Citrix.


1. Da li je teško voditi Jutarnji program ?

Tri sata živog programa, uključenja reportera iz cele Srbije, gosti koji se ispred vas smenjuju ponekada toliko brzo da tonci jedva stignu da im stave “bubice”, izveštavanje u vanrednim situacijama, desetine različitih tema o kojima morate u svakoj emisiji da znate dovoljno da biste bili sagovornik dostojan svog gosta – bilo bi neiskreno da kažem da je lako biti voditelj Jutarnjeg programa. Jeste naporno, ali nije teško. To je posao za koji sam se školovala i koji, pre svega, volim da radim. U svakom trenutku trudim se da dajem svoj maksimum, kada je posao dobro odrađen zadovoljstvo je nemerljivo, a onda ne stignem ni da pomislim da li mi je nešto bilo tesko. Mislim da imam privilegiju što imam mogućnost da radim ono što volim.

2. Kad nisi pred kamerama, tvoj posao obuhvata i…

Biti voditelj Jutarnjeg programa zahteva mnogo više od ranog ustajanja, oblačenja i šminkanja. Pre nego što se kamere ukljuce potrebna je priprema koja podrazumeva veliki tim ljudi koji stoji iza svake emisije. Savetovanje o temama koje zaslužuju mesto u emisiji, aktuelnim gostima, pričama koje želimo da ispričamo našim gledaocima. Sve se uobličava na kolegijumima na kojima se sa urednicima emisija dogovaramo kako će Jutarnji program izgledati. Kao novinar, morate biti u toku sa svim dešavanjima, zato su moji dani ispunjeni čitanjem novina i gledanjem informativnog programa. Interesuje me sve, od unutrašnje i spoljne politike, preko kulture i sporta, do meni omiljenih socijalnih tema i pitanja – kako živimo danas i šta bi trebalo da promenimo.

3. Koliko slobodnog vremena imaš i kako ga koristiš?

Biti voditelj Jutarnjeg programa, Kulturnog dnevnika i novinar Oka, ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Od tih dragocenih sati malo minuta trošim na odmor, a mnogo više na porodicu i prijatelje. Društvena sam osoba i ne prodje gotovo ni jedan dan čiji barem mali deo nije posvećen nekome iz mog bliskog okruženja. Raspored mi je, doduše, uglavnom neplaniran. Nekada me prijatelji samo nazovu i obaveste šta su umesto mene isplanirali, moje je samo da im se pridružim. Šetnja ili kafa sa prijateljima, ručak sa porodicom, uloga tetke deci u mojoj mnogobrojnoj familiji ili gledanje filma sa dečkom su moje omiljene aktivnosti. Sa njima se najsladje smejem i nema “boljeg punjača baterija” od njih. Zahvalna sam im na tome.

4. Koje je tvoje omiljeno mesto za odmor u BG, a koje za letovanje ?

Beograd je moj grad, ima mnogo toga što u njemu volim da radim. Šetnja kroz Savamalu ili pored Dunava, kafa na Kosančićevom vencu ili u divnim baštama na Doržolu. Popodne u hladu neke terase na Vračaru. Volim mesta na kojima mogu da uživam u zelenilu i miru. Jedno od takvih je i moje omiljeno mesto za letovanje, Bokokotorski zaliv i moja terasa. Moj drugi dom. Od najranijeg detinjstva leta provodim tamo. Uvek kada doputujem i ugledam zaliv imam isti osećaj – stigla sam kući. Obožavam to.

5. Koji je tvoj omiljeni auto?

Nema dvoumljenja – Tojota Jaris. Moj “mali crni sportista”, udoban, lak za održavanje, dovoljno mali da mogu svuda da se parkiram, dovoljno veliki da mogu njime da otputujem bilo gde. Jaris je bio moj prvi, “početnički” auto. Kada je bilo vreme da se menja, zamenjen je samo boljom verzijom. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

6. Kada ne bi vodila Jutarnji program, koja emisija bi bila po tvom ukusu?

Volim emisije u kojima može da se cuje “živa” reč, koje postavljaju pitanja važna za običnog čoveka, ćije su teme ključne za poboljšanje svakodnevnog života. RTS ima mnogo takvih emisija i ponosna sam na sve moje kolege koje se svakodnevno bore da pokažu pravu sliku života u Srbiji i pomognu onima u čije ime postavljaju pitanja. Javni servis tome i služi.

7. Svedoci smo “estradizacije” televizije u Srbiji. Da li program prati želje naroda ili “nameće” gledaocima teme?

Mediji su ti koji osluškuju šta je to što gledaoci žele da vide, ali su pre svega kreatori svog programa i odgovorni za njegov sadržaj. Pitanje je šta koji medij želi da postigne. Tablode i estradizaciju nije izmislila Srbija, oni koji su svoj interes videli u tome taj isprobani model su preuzeli od iskusnijih od nas. Javni servis ima ulogu da stvarnost ne prikazuje ružičastom, da ne proizvodi “lagano šivo” i ne nudi jeftin sadrža. Velika gledanost RTS-ovih emisija o novostima iz sveta kulture, umetnosti, filma, spoljne politike, jeste dokaz da su gledaoci žejni kvalitetnog programa.

8. Da li bi ikada ušla u neki Reality show?

Naučila sam da nikada ne treba reći – nikada. U Reality show kakve danas znamo, ne bih. U Reality show čija bi svrha bila da osvetli neku marginalizovanu grupu društva, da pomogne nekome, da obrazuje i senzibiliše javnost na neku osetljivu temu – možda.

9. Da li sebe kroz 10 godina vidiš i dalje u svetu novinarstva?

Ne razmišljam mnogo o tome šta će biti sutra, ja volim da živim danas. Čovek nikada ne zna šta mu donosi novi dan. Da sam zamišljala i planirala, ne bih mogla bolje da izmaštam posao koji danas radim. Planovi postoje u smislu stalnog usavršavanja. Drago mi je što sam na pravom mestu, jer je RTS organizovao mnoge kurseve u saradnji sa BBC-em, tako da ja danas znam sama i da snimam i montiram priloge. Nije savršeno kao što to rade moje kolege, ali mogu da pomognem kada je potrebno.

10. Kada bi naišla na zlatnu ribicu, koje bi bile tvoje 3 neostvarene želje….

Jedina moja želja bi bila da život nastavi da umesto mene planira dobre stvari. Ja sam zahvalna na svemu što mi je pružio.

Ivan Trajković


Jedno od najbitnijih poglavlja u pristupanju Srbije EU je poglavlje o Ekologiji i zaštiti životne sredine. Šta to znači za građane Srbije, koliko je Srbija blizu EU, i o još nekim pitanjima važnim za budućnost ali i za aktuelni trenutak, razgovarali smo sa Ivanom Karićem, Narodnim poslanikom i Predsednikom stranke „Zeleni Srbije“. Podsetimo, Zeleni su na izborima 2012 bili na listi Demokratske stranke, a 2014 na listi Nove Demokratske stranke Borisa Tadića.


Kako ocenjujete efekte novog Zakona o radu?

Efekte tek treba da vidimo, jer je Zakon donet pre neki dan. Ono što zabrinjava jeste način na koji je Zakon o radu donet u Narodnoj skupštini. Netransparentnost i nedostatak javne rasprave su nedopustivi za zakon koji suštinski reformiše prava radnika. Protesti sindikalnih organizacija, građana i dela opozicije su apsolutno ignorisani u ovom procesu. Zakoni koji su doneti bez učešća javnosti imaju ozbiljan deficit legitimnosti i to nijedna stranka sebi ne bi smela da dozvoli. Procedura je kultura i to nema veze sa podrškom dobijenom na izborima.

Predsednik ste stranke Zeleni Srbije. Činjenica je da je dobar deo pregovaračkog procesa sa EU vezan za ekologiju? Kako ocenjujete te odredbe?

Zeleni Evropsku Uniju između ostalog posmatraju i kao ekološku uniju. Jedna trećina zakonodavstva EU odnosi se na zaštitu životne sredine. Usklađivanje zakonodavstva Srbije sa direktivama EU iz ove oblasti nalazi se u Poglavlju 27, ali je povezano i sa ekonomijom, poljoprivredom, energetskom politikom, bezbednošću hrane i zaštiti potrošača, kao i mnogim drugim oblastima. Samo ove dve činjenice nam govore da se radi o vrlo važnoj oblasti za EU, a samim tim i proses pridruživanja Srbije. One su možda zahtevne, ali su nam te odredbe pre svega potrebne zbog naše životne sredine i naših građana.

Kakvo je stanje demokratije u Srbiji?

U poslednja 2 meseca dolazi do intenzivne degradacije mnogih institucija. Nažalost, najočitiji primer jeste stanje u našem Parlamentu. Od kako je novi saziv sa novom predsednicom i potpredsednicima, ignoriše se osnovno pravo poslanika da replicira. Parlament je danas jedno netolerantno mesto iako vladajući režim ima drastičnu većinu. U Srbiji je danas nemoguće replicirati, ukoliko ste opozicioni poslanik. U sedmici rasprave o radu i poplavama to je eskaliralo.
Žao mi je što novo vođstvo Parlamenta nije ništa naučilo o toleranciji i načinu vođenja ovom najvišom inistitucijom od svog kolege iz SNS, Nebojše Stefanovića. On je od 2012. godine popravio imidž Narodne skupštine i sednice vodio tolerantno i nepristrasno, kako i dolikuje „Predsedniku svih poslanika“.
Nažalost, mislim da će u narednim nedeljama i mesecima zasedanja, stanje biti samo gore, da će se nastaviti sa ignorisanjem prava na repliku, javljanja za reč i da će se na svaki način opozicioni poslanici osujetiti da slobodno govore.

Koliko političari u Srbiji poštuju novinare i prava medija?

Ovo pitanje je kompleksno. Medijska prava i slobode novinara se u dužem periodu sužavaju, a problem ima više uzroka. Političari koji misle da su mediji tu samo zbog njih su samo jedan deo problema. Sva istraživanja govore da se situacija iz godine u godinu pogoršava. Loše obrazovanje, loša ekonomska situacija, zakonodavstvo koje se već duže vreme reformiše i kraj se ne nazire, pritisci kojima su novinari konstantno izloženi, pa i neki novinari koji ne poštuju etičke standarde – sve to utiče na nizak nivo slobode medija. To da postoji pritisak političara nije ništa novo, loše je kada ne postoji sistem koji takve pojave sankcioniše i novinare brani.

Kako gledate na proces priključenja EU, kada bi po Vašem mišljenju Srbija mogla da bude punopravna članica EU?

Smatram da nije svrsishodno davati procene o datumima kada će Srbija postati punopravna članica. To će se desiti kada ispunimo uslove koji su vrlo jasni. Važnije od tog datuma je da Srbija postane uređena država u kojoj postoji vladavina prava i stabilna ekonomija, država u kojoj postoje ljudska prava i slobode, zdrava životna sredina. Proces evropskih integracija treba da shvatimo kao put ka tim ciljevima. Istovremeno, moramo svi mi, građani Srbije, da se malo promenimo, da poštujemo zakon, naše sugrađane i prirodu. Da čuvamo naše resurse za generacije koje dolaze.

Koju konkretnu pomoć građani mogu očekivati od EU kada je životna sredina u pitanju?

U Srbiji ne postoje “ekološke institucije” koje su sposobne da štite životnu sredinu i da kreiraju zelene i ekološke politike. Sistem zaštite životne sredine koji je postojao do 2012. godine (i bio je daleko od savršenog, ali je postojao kakav-takav) je potpuno uništen. Ugašene su ključne ekološke institucije, zasebno Ministarstvo, Fond kao finansijski instrument i Agencija za hemikalije. Posle 2012. u Srbiji ne postoji institucionalna i sistemska briga za životnu sredinu.
U takvim uslovima izostajaće i pomoć EU sve do trenutka dok mi, kao država, ne budemo u stanju da razumemo i prihvatimo bilo koju vrstu pomoći. Sa trenutnom politikom čini mi se da će pruključenje EU kasniti najviše zbog toga što naše političke elite ne razumeju značaj ekoloških sadržaja u pregovorima.

Ivan Trajković


1. Da ne vodiš vremensku prognozu, koja emisija bi bila po tvom ukusu?

Volim prirodu, putovanja tako da bih verovatno putovala na meni najlepša i najzanimljivija mesta i snimala. Emisija bi se sastojala od opisa mesta, zanimljivosti sa putovanja i mojih nekih impresija o tome. Trudila bih se da oko kamere zabeleži što više lepih stvari koje je i moje oko videlo.

2. Imaš i zanimljiv hobi, baviš se folklorom, kako te je to privuklo?

Vec 12 godina aktivno igram u KUD-u “Lazar Hrebeljanović”. Kao što sam rekla obožavam da putujem, imali smo dosta turneja, tako da sam obišla dosta zemalja. Folklor mi pruža uživanje u igranju, putovanju i druženju sa ljudima sa kojima sam odrastala. To nije više hobi, vež deo mog života.

3. Šta najviše voliš u radu na TV?

Pre je to bilo šminkanje, feniranje, sredjivanje,a sada jedva čekam da stilisti, frizeri i šminkeri završe svoj deo posla i krenem na snimanje. Najviše volim program uživo. Uključivanje u živi program nosi sa sobom veliku odgovornost i koncentraciju ali i osećaj spontanosti, što mi posebno prija. Volim i snimanje na terenu, posebno kada prolaznici zastanu da popričaju malo sa mnom.

4. Smatraju te za jednu od najlepših voditeljki, koliko je izgled bitan za TV?

Hvala na komplimentu! Mnogi više gledaju nego sto slušaju televiziju, tako da je izgled bitan. Lepota je, po meni, za rad na televiziji izuzetno bitna, ali ne i dovoljna. Mora postojati neka harizma, prizemnost kod voditelja jer je to za gledaoce vrlo bitno, oni sve osete i ne daju se prevariti.

5. Da se ne baviš novinarstvom, bila bi…

Glumica! Nisam tip koji bi mogao da radi u kancelariji 8 sati, volim komunikaciju, druženje, aktivnost, timski rad na poslu.

Ivan Trajković



Koliko je Srbija blizu, ili daleko od EU?

Bliže je nego ikad, a opet – vrlo daleko. Kažu da je dobijanje statusa kandidata tačka bez povratka na putu ka EU. Ali, kad je Srbija u pitanju, ne verujem da postoji takva tačka i za svaki sledeći korak potrebno je uložiti mnogo napora, a ne iči iz izbora u izbore, i iz rekonstrukcije vlade u rekonstrukciju.

2. Mnogi političari u Srbiji govore o potrebi reformi, ali ni jedan ne govori koje su to reforme neophodne. Koje su, po vašem mišljenju tri najvažnije reforme koje nas čekaju?

Lakše je nabrojati 30 potrebnih, nego tri. Po mom mišljenju najvažnija reforma bila bi da se vlast ozbiljno i odgovorno prihvati posla, a da prestane da stalno traži izgovore za nečinjenje i da ne prebacuje krivicu na prethodnike.

3. Kakva je sadašnja situacija u našim medijima?

Veoma loša. Mada, vidim da se sa mnom ne slažu predstavnici zapadnih, demokratskih zemalja koji kažu da je situacija solidna. Možda oni znaju nešto što ja ne znam, čitaju meni nedostupne novine i gledaju TV kanale koje ja ne hvatam.

4. Da li su novinari u Srbiji slobodni da rade bez uticaja i pritisaka?

To bi trebalo pitati novinare. Ja bih mogao eventualno da odgovorim na pitanje da li su čitaoci u Srbiji slobodni da prate vesti bez ičijeg uticaja. No sad, s postojanjem interneta, i ta stvar postaje sasvim moguća.

5. Kako unaprediti srpku ekonomiju? Ima li joj leka?

Lako. Vlast mora da bude stabillna, odgovorna, transparentna i proevropska. Mora se nastaviti borba protiv korupcije i kriminala, ali ne kroz medije, nego kroz institucije sistema. Takva Srbija ima šanse da privuče investitore, ali uz svoje maksimalno angažovanje i pronalaženje one srpske dodatne vrednosti, tajnog sastojka, zbog koga će investitori dolaziti kod nas, a ne u druge zemlje slične nama. A naš «tajni sastojak» je postojanje velikog broja vrednih i edukovanih ljudi koji govore strane jezike i sposobni su da obavljaju visoko sofisticirane poslove.

6. Koliko je važna kulturna razmena između Srbije i drugih zemalja?

Pre svega, potrebno je unaprediti kulturnu saradnu sa svim zemljama regiona, naročito sa zemljama ex Jugoslavije s kojima delimo isi jezik, običaje i sećanja, a s kojima, iznenađujuće imamo manju kulturnu saradnu i razmenu nego sa nekim dalekim zemljama. U tom smislu Ministarstvo kulture do sada ništa nije radilo i potreban je temeljno novi koncept.
Takođe, potreban je novi koncept kulturne saradne sa Albancima sa Kosova. U tom smislu, naglasio bih da je potrebno intenziviranje saradne s njima i u svim ostalim oblastima, privrednoj, naučnoj, sportskoj, političkoj itd. Jer samo takva saradnja može doneti bolje perspektive i srpskom i albanskom narodu i doprineti dugoročnoj stabilizaciji čitavog regiona.

7. Da li su odnosi između USA i Srbije dobri, po vašem mišljenju?

Ta saradnja ima svoje uspone i padove. Zbog događaja iz bliske prošlosti, 1999, ti su odnosi vrlo delikatni i potrebno je mnogo takta i truda kako bi se stalno unapređivali. Kada bi više američkih kompanija investiralo u Srbiju bilo bi to obostrano korisno, zato bi vlada SAD trebalo da snažnije ohrabruje svoje poslovne ljude da dolaze na Balkan i u Srbiju. A sva američka preduzeća koja su otvorila proizvodnju u Srbiji, do sada, zadovoljna su rezultatima i to je odličan indikator i za druge.

Ivan Trajković

Milan Cvijić je po obrazovanju nesvršeni pravnik, prema trenutnom zanimanju Web urednik, novinar i kolumnista, a po životnom usmerenju pisac i samoproklamovana sveznalica. Trenutno piše za portal i radi kao Web urednik na MTV Serbia. Osim toga je uključen u rad organizacija koje se bave kulturnim i edukativnim radom sa mladima, među kojima su Beogradska Nedelja Umetnosti kao i novoformirana organizacija Ypsilon Serbia za koju će raditi kao PR.


Da li u Srbiji postoje “zvezde” u pravom smislu te reči?

Zavisi šta se podrazumeva pod “zvezdom”. Ako se gleda isključivo to koliko je neko poznat, ima ih prilično. Međutim, za mene “biti zvezda” podrazumeva, osim neprikosnovenog kvaliteta onoga što neko stvara, sveobuhvatnu sliku koju neko plasira o sebi – na sceni, na televiziji, u društvu ili kada ide po hleb i jogurt u prodavnicu. Ovako na prvu loptu ne mogu da se setim apsolutno nijedne osobe kod nas koja ispunjava sve ove kriterijume i to mi je prilično tužno.

Koliko je izgled bitan za jednog muzičara?

Što se mene tiče nije ni najmanje bitan. Međutim, globalno gledano, većina je opsednuta vizuelnom estetikom, tako da veoma talentovani ljudi skromnog ili manje privlačnog izgleda često prolaze lošije od onih koji prema društvenim kriterijumima izgledaju lepše ali su na profesionalnom planu dosta lošiji. Izgled, naročito u muzici, bi trebalo da bude najmanje bitna od svih stvari, a nažalost često nije tako, naročito kod nas.

Šta misliš o voditeljkama koje vode ozbiljne emisije, a imaju stajling primeren muzičkim show programima?

Televizija je u Srbiji ogledalo stanja u kulturi – apsolutni užas sa časnim izuzecima. Gotovo sve je kič i šund, Grand Parada i Farma, Mala nevesta i Sulejman, malograđanština i neukus, političko poltronstvo i blatantna neobrazovanost, Radoš Bajić i Saša Popović, Jelena Karleuša i Suzana Mančić. Od naše televizije me ne čudi ništa, a što se tiče mog mišljenja o tim voditeljkama, sve je to nekako tužno i jadno ali nažalost očekivano.

Kako spojiti zabavu i ozbiljan muzički nastup?

Ako je nastup “ozbiljan” u smislu kvaliteta sadržaja i načina prezentovanja istog, po nekoj logici bi trebalo da je automatski i zabavan. Mislim da je problem u tome šta se danas posmatra kao “zabava” kod nas. Predstava o zabavi se kod nas svodi na floskulu “svega previše”. Stvorila se slika o zabavi kao nečemu što podrazumeva da sve “trese, lupa, udara”, šljašti od jarkih boja i šarenih svetala, vrišti od vulgarnosti i gluposti, što nas opet vraća na priču o ukusu našeg naroda koji se velikim delom svodi na kič, šund i plod je neobrazovanja, kao i činjenice da mediji serviraju uglavnom đubre od sadržaja. Da bi nastup bio ozbiljan i zabavan, osim kvalitetne muzike koju predstavlja, izvođač bi trebalo da stvori atmosferu kroz komunikaciju sa publikom, jer ako publika stekne utisak da se muzičar dobro zabavlja i da je opušten na sceni, to stvara povezanost koju publika ume da prepozna i u kojoj će uživati i zabaviti se.

Ko je po tvom mišljenju najbolji srpski pevač/pevačica?

Što se tiče ljudi koje sam slušao uživo, to je svakako Hana Vučićević, naša jazz/soul/r’n’b pevačica koja je davno imala projekat J.U.S.T. a naša javnost je možda zna po tome što je pozajmila vokal za pesmu “Are You Ready For” (2001), projekta Speed Limit. Ko je nju barem jednom čuo kako peva uživo, siguran sam da deli moje mišljenje.

Da li se može uporediti televizija u Srbiji i u Americi?

U Srbiji i u Americi se ne može porediti apsolutno ništa, a jedan od najvećih razloga za to je ona stara narodna “kol’ko para, tol’ko muzike”. Iako veliki broj njihovih medija pati od istih kvalitativnih bolesti kao i naši, sama raznovrsnost koja kod njih postoji omogućava svakome da nađe barem po nešto za sebe. Kod nas postoji prividna raznovrsnost, a ispod tog privida samo jeftina borba za gledanost/čitanost koja se vodi apelovanjem na najniže porive gledalaca i dodvoravanjem njihovim najvulgarnijim prohtevima, a koja će u krajnjem ishodu doneti skuplji i traženiji reklamni prostor. Mediji u Srbiji su najvećim delom jedna velika ružna “reklama za reklamni prostor”.

Šta misliš o takozvanim starletama kojih ima dosta u našim medijima?

Smešan je i banalan pojam “starlete”. Mislim da ih je sve najbolje opisao moj prijatelj i kolega, Milan Kamponeski kada je opisujući Kim Kardashian rekao “…široj javnosti je poznata po tome što je najplaćenija besmislena osoba na svetu, takozvana starleta.” Da ne ulazim u to koliko su naše ‘starlete’ u odnosu na one koje se u svetu smatraju ‘starletama’ otprilike Yugo Coral 45 spram Lamborghini Aventadora, morate shvatiti da starlete proizvode isti oni ljudi koji posle kukaju kako im je dosta starleta. Nijedna starleta nije postala popularna i poznata zbog svoje lepote, pameti (najčešće gluposti zapravo) ili fizičkih atributa, jer da je izgled dovoljan da neko postane starleta, u Srbiji bi ih bilo barem sto hiljada. Starlete su stvorili ljudi koji opsednuti takvim glupostima koje im mediji serviraju, a u nedostatku ikakvog sadržaja u svojim životima, komentarišu, pričaju, prepričavaju, razmišljaju o njima i svojim ponašanjem jednostavno daju signal da je serviranje sadržaja čiji su glavni sastojak “starlete”, nešto što prolazi i što će se dobro prodati sutra. Oduvek sam podržavao legalizaciju prostitucije, a kako su starlete samo fensi prostitutke kojima ceo jedan medijski sistem pravi reklamu za posao, ne mogu reći da imam nešto protiv njih, samo protiv tog medijskog sistema i javnosti koja ih glorifikuje. Plavi most, javna kuća, Pink televizija, internet portal ili naslovna strana nekog magazina – prodavanje dupeta za pare je prodavanje dupeta za pare. Vi možete da ga zovete kako god hoćete, za mene je to prostitucija.
Da li je internet pretnja televiziji u Srbiji?
U Srbiji ništa nije pretnja televiziji i još najmanje deceniju i po ništa neće biti pretnja televiziji. Jedino po čemu se internet izdvaja od televizije je činjenica da njega u političkom smislu još uvek niko ne može da cenzuriše tako očigledno i tako nasilno kao televiziju, pa predstavlja možda i poslednji bastion slobodnog protoka informacija. Nažalost, ove stvari na internetu čitaju oni koji ih već znaju, dok većina klikće na “Pogledajte šta je Ekrem uradio na Farmi” ili “7 načina da poludi u krevetu zbog vas” linkove. Televizija je magična hipnotišuća kutija uz koju srpski narod ne oseća krčanje creva, prazninu u glavama i okove na rukama i nogama.
Da li i koliko koristiš društvene mreže, Facebook i Twitter? Da li ti one pomažu u poslu?

Koristim ih i to veoma mnogo. Poslovi koje obavljam su takvi da celo svoje radno vreme, što će reći preko sedam sati dnevno, provodim za računarom, tako da su Twitter i Facebook neizbežni sastavni deo svakog dana a moram priznati da ih ja i volim. Osim toga, deljenje sadržaja koji plasiram kao kolumnista portala i praćenje sadržaja koji plasiram kao Web urednik na MTV Serbia zahteva konstantnu povezanost na socijalne mreže. Ipak, ovaj odnos počne da smeta vremenom, tako da, ma koliko da sam naviknut na njih, gotovo svaki dan poželim samo da poisključujem telefone i kompjutere i odem na dva dana negde gde nema interneta, jer sve to postane vremenom veoma opterećujuće. Ipak i pored svega toga, drago mi je što mi socijalne mreže nikada nisu i nadam se da neće u budućnosti postati zamena za interakciju uživo sa ljudima, jer za to ne postoji adekvatna zamena.

Ivan Karić: Politika je rad u interesu građana


Intervju sa Narodnim poslanikom Ivanom Karićem

1. Koliko je u ovom trenutku Srbija zaista blizu EU?

Evropske integracije su jedan od prioriteta spoljne i unutrašnje politike Srbije. Skoro sve relevantne stranke danas su odlučno orijentisane prema ispunjavanju uslova u procesu pristupanja. To ohrabruje, i u tom smislu smo joj jako blizu. Međutim, razlikuju se prioriteti. Za Zelene Srbije, ali i Evropsku zelenu partiju (EGP) Evropska unija nije samo monetarna i ekonomska, već i socijalna, solidarna, ekološka i mirovna zajednica. I kao takva, neće biti dovršena dok sve zemlje Evrope ne budu njen deo. Očekuje nas veliki posao u pregovorima u pristupanju, i kao kod svih važnih stvari – važniji je sam put od odredišta. Evropska Unija mora prvo da dođe u Srbiju, mi moramo da se promenimo da bi sve imalo smisla.

2.Borba protiv korupcije kao iskrena borba protiv kriminala u Srbiji ili borba za bolju poziciju na sledećim izborima?
3. Da li Srbija danas ima iskrenu i pravu Vladu, budući da su sve stranke na nekom nivou vlasti?

Korupcija je u Srbiji je veliki problem i svi smo toga svesni. Svako ko je na neki način prekršio zakon mora za to da odgovara. Vladavina prava i pravna sigurnost – da zakon važi za sve jednako – je preduslov svakog ozbiljnog, demokratskog društva. Na nama kao opozicionoj stranci i na meni kao Narodnom poslaniku je da ukažemo na propuste u vršenju vlasti i da kandidujemo svoj program na nekim narednim izborima. A građani će na tim izborima dobiti priliku da kažu da li je ova borba ili neka druga bila iskrena. Njihov sud je ipak najbitniji.

4.Koliko po Vašem mišljenju ljude u Srbiji zanima politika, a koliko neke obične, svakodnevne, životne stvari?

Građani i građanke u Srbiji vide politiku kao nešto samo po sebi loše, i za to su najviše krivi sami političari. Politika je predugo u Srbiji stvar prepirke, podmetanja i prekomponovanja volje građana. Za Zelene Srbije politika je isključivo rad u javnom interesu, i kao takva je deo svih svakodnevnih, životnih stvari. Problem je kada se bavimo politikom zbog nje same ili zbog ličnih interesa. Sve češće se dešava da se ne čuje glas građana ili glas lokalne samouprave, jer smo do te mere centralizovali vlast. U Srbiji odlučuje nekolicina ljudi. Naša misija je da oživimo građansku inicijativu, da objasnimo građanima da je važno da učestvuju u životu svoje lokalne zajednice. Svi naši odbori imaju veliku samostalnost u svom radu, jer ko će bolje poznavati probleme jedne opštine ili grada nego ljudi koji u njima žive.

5.Evropske vrednosti kao uslov za Evropsku uniju ili Evropske vrednosti kao motor reformi Srbije?

Evropske integracije se u Srbiji vide kao niz uslova koje moramo da ispunimo da bi postali deo Evropske unije. Ponekad nam se čini da postoje unutrašnji interesi da se to tako predstavi. Istina je da je to proces pregovaranja i dogovora, i da dosta zavisi i od umešnosti pregovarača. Do sada se pokazalo da nas je ovaj proces unapredio, reforme bi sigurno išle sporije da nam se ne žuri ka EU. Stav Zelenih Srbije je da ne napredujemo dovoljno brzo i da ne postoji kontinuitet u radu. Poglavlje 27, deo o životnoj sredini za koji smo mi najviše zainteresovani, biće otvoreno 2014. godine a mi nismo ni blizu ispunjavanja tih standarda. Nadležnosti u oblasti životne sredine su podeljene u dva Ministarstva, ukinut je Fond za zaštitu životne sredine i cela oblast je unazađena u poslednjih godinu i po dana. Mi smo ukazivali na niz problema i pokušali da konstruktivnom kritikom pomognemo. Neke predloge su usvojili, neke nisu. Otvaraju se i novi problemi tako da naš posao nije završen.

6.Kako unaprediti poslovanje u Srbiji?

Mi imamo razvijen zeleni ekonomski program. Vizija Zelenih Srbije je resursno efikasna ekonomija: upotreba modernih tehnologija i minimalna upotreba sirovina i energije, ekonomija koja razvija proizvode i usluge. Zelena tržišna ekonomija stvara podsticaje za investicije u ekonomiju i efikasnost uz smanjene troškove. Cena mora da odražava ekološke istine. Želimo da stvorimo najbolje moguće okruženje za mala i srednja preduzeća i početnike na tržištu. Posvećeni smo zaštiti konkurencije, eliminaciji nepotrebne birokratije i ukidanju subvencija štetnih za životnu sredinu.
Takođe, kada pričamo o ekonomiji, ne možemo da zaboravimo aspekt zaštite. Moramo da ojačamo prava potrošača i obezbedimo neophodne informacije kako bi građani trošili savesno i odgovorno. Država takođe mora zahtevati i podsticati društveno održive i inovativne proizvode i usluge.

Ivan Trajković
urednik i novinar